Više nego ikad prije badminton 2011. obilježava osipavanje na svim razinama. Nekoliko pojedinačnih uspjeha nije dovoljno za xxl minuse, badminton ima veliki uteg oko noge - uteg koji svake godine sport vuče dolje u rekreaciju = većinska cba nezainteresiranost za rad i nesposobnost trguti se nešto napraviti.
Ima sve manje djece & sve manje aktivnih igrača(ica). Kada bi sve klubove okupili u 1 klub to bi gledajući SPORT bio tek omanji (osrednji) EU klub > od cro bad klubova je ostala prašina. Manjina koja radi (tu se ubraja Max) trpi bedastoće i odluke njih koji nemaju blage veze s turnirima - njih koji uopće neznaju kada se što igra i koja je vrijednost postignutih rezultata! Odbornici su virtualne kvorum veličine bez djelovanja, važno im je tek biti Odbornik to je kao životni big deal. Besmisleni ego trip kojeg se badminton nikako riješiti zato je kako je.

  Takav karakter hrani nerad i hrvatima sklone protekcije. Tko je bliže kopanji taj je sit i za zaštitu sebe će učiniti sve
  da bi se riješio(la) konkurencije. Kroz 20 godina je od broja ostala samo nekolicina upravo tih koji su nezamjenljivi.
  Sami sebi najbolji jer drugih više ionako nema sve su potjerali iz badmintona. Nisu svjesni da osipanjem kvalitete sebi kopaju jamu - jer SPORT u konačnici poznaje samo i jedino postignut rezultat. Špreheri & pozeri dođu na red, kad tad.

Tko se prepozna u tekstu te drži da je uvrijeđen (netko će zato Max manje voljeti?) neka privatnom parnicom tuži ik, ionako je trn u oku. Što smo zaslužili ostvareno je radom. Ne pada nam na pamet tražiti ljubav neradnika i poštovanje smutljivaca.

Kako onda djelovati u operativi? Kada operativa skoro pa ne postoji (u cijeloj Hrvatskoj realno samo su 2 kluba takmičarska, tu se ubraja Max). Kako složiti sezonu? Kada se operativi stalno iznova taje važne informacije i/ili donose odluke Dužnosnika na temelju procjena (čitaj interesa) bez jasno postavljenih kriterija. Kako roditelju i igraču(ici) pokazati put? Kad ne postoji putokaz. Treba puno snage, ustrajnosti, vještine slagati kocku uspjeha

  Svidjelo se to nekome ili ne HBK"Max" je 2011. po svim mjerilima postao klub No.2 u Hrvatskoj. Kaj je je.
  Svidjelo se kome priznati ili ne HBK"Max" ima najuspješniji Youth podmladak u povijesti cro badmintona
  Mogu se slagati priče i pričice... ali ta činjenica stoji - istina koju će ubuduće htjeli ne htjeli morati gutati.
  Kao što stoji da upravo HBK"Max" ima novu zlatnu generaciju na Youth sceni (dečki), s njima mlađe cure.
  Uz sve okove... procjene i negative... kockice... tko može biti nezadovoljan?! Nema seniora i u19 juniora?
Biti će ih, Maximalci i ovako prebrzo rastu, uspjehom ispred ostalih, nema razloga sumnjati da će narasti do pozicije No.1

Jedan od uvjeta zadržati smisao postojanja je maknuti se od provalije > putovati tamo gdje se igra badminton.
Nema se dovoljno novca stalno biti na putu stoga nam u Max često dođe netko izvana tko dobro zna bad znanje,
što čini mješavinu aktivnosti koja se do sad pokazala od velikog značaja za napredak Maximalaca. Potrebno je naglasiti da su gostovanja (Španjolska, Danska, Njemačka, Italija, Češka, BiH, početkom 2012. Poljska) bila
redom realizirana za minimalne troškove. Dogovoriti put bez brige oko smještaja i treninga je velika pomoć na čemu veliko HVALA. Zabilježen je boravak Azije (Kina, Indonezija, traje Malezija), Ivan Puzjak je 1. hrvat školovan u Danskoj.
Otvorili smo strane Lige, s prvim "ibsc 2011." ljetnim kampom Max je skoro u potpunosti postao izvozni brand. Put uspjeha.

GO!