Nedavno me moja frendica iz Dugava, Gabrijela Požgaj, zamolila da pogledam vašu stranicu i napišem nekaj na forum-blog. Vaša stranica me fakat ugodno iznenadila, a osim toga mislim da je badminton cool sport iako su moja prva iskustva s reketima zapravo počela s tenisom. Kao svi igraju, pa idem i ja probat. Međutim ispostavilo se da to i nemreš naučiti u pol sata i nakon puno pokušaja, uludo bačenih novaca na rekete i šminkersku vesticu, odustao sam od tenisa.

Onda mi je frend predložio jedan meč badmintona, za koji sam znao samo s roštiljada i smatrao ga rekreacijom, a ne sportom. Izvukao sam reket ispod sloja prašine i otišao na Velesajam s uvjerenjem da ću se vratiti suh kao barut, bez prolivene kapi znoja. Ali avaj, na kraju sam se pošteno izmučio, oznojio se kao da me neko prolio hamperom i još «popušio» muskulfiber na nekim mišićima za koje nisam ni znao da postoje!! Dakle to je fakat sport i to nimalo lak. Istina da ga svako zna (taj dio mi je super!), a tolko trke i adrenalina nisam dugo doživio.
E, od tada sam promijenio mišljenje, cijenim badminton kao vrhunski sport i mislim da ste izabrali sjajan način da provedete slobodno vrijeme ili zaboravite na dosadne profesore, prebrižne roditelje i ostale probleme koje vas muče. Dragi moji, samo naprijed, želim Vam puno badmintonskih i životnih uspjeha i nemojte lomiti rekete ko Ivanišević. Osim kad osvojite turnir!

P.S. Znate li kako se pojavio badminton? (ovo sam našao u dječjoj enciklopediji o sportovima vlasništvo mog sina)
«Ta je igra nazvana po dvorcu jednog engleskog časnika koji se vratio iz Indije – Badminton House. Tijekom jedne svečanosti htio je pokazati svojim gostima kako se igra poona, sport koji Indijci igrju više od 2 000 godina reketom i pernatom lopticom. Reket je imao ali ne i lopticu, pa je uzeo čep s boce šampanjca i u njega pozabadao guščja pera. Ta demonstracija u kombinaciji sa sadržajem boce doživjela je veliki uspjeh!»